About the Journal

 

Časopis Uzdanica gotovo da predstavlјa zaštitni znak ove ustanove u različitim fazama njenog postojanja – od Učitelјske škole pa do Fakulteta pedagoških nauka. Prvi broj objavlјen je 1939. godine, a sam časopis proistekao je iz đačke družine „Uzdanica“ koja je osnovana 1899. godine.
Časopis je do 2006. godine izlazio sa prekidima i imao koncepciju pedagoško-literarnog glasila. Od tada prerasta u naučni časopis koji je registrovan na listi naučnih časopisa Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.
O istorijatu časopisa i družine u kojoj je nastao govore tekstovi koje ovde donosimo. Prvi je tekst profesora Milentija Đorđevića. To je uvodni tekst za jubilarno izdanje povodom stogodišnjice časopisa. Odabravši najbolјe i za određeno doba reprezentativne tekstove, profesor Đorđević sačinio je za tu priliku mali pregled istorijata Uzdanice.

 

POVODOM VEKA OD OSNIVANјA DRUŠTVA UZDANICE

Pedagoško-literarni časopis Učitelјska uzdanica proistekao je iz đačke družine „Uzdanica“ koja je u jagodinskoj Učitelјskoj školi osnovana 13. decembra 1899. godine. U ovom periodu „Uzdanica“ je imala i svoj literarni kružok gde su se uglavnom čitali učenički radovi i odlomci iz dela značajnih pisaca.
Povodom desetogodišnjeg rada Družine, 1909. je objavlјena Spomenica. Časopis je osnovan 1939. godine, a izlazio je do početka 1941. kao glasilo učitelјskih škola Jugoslavije. Prvi urednici bili su profesori Živojin Ilić i Stanimir Đokić, a članovi redakcije učenici: Ljubomir Rančić, Mijuško Marković, Milovan Živković, Dušan Mitrović i Đorđe Ilić. Časopis je izlazio u tiražu od 2500 do 4200 primeraka.
U uvodnoj reči uz prvi broj časopisa uredništvo ističe da će se u njemu „prvenstveno raspravlјati pedagoška pitanja, ali da će biti dostupan produktivnim učenicima“ učitelјskih i drugih srednjih škola na području Jugoslavije. Do januara ratne 1941. godine objavlјeno je ukupno 11 brojeva. U koncepcijskom smislu, svi brojevi su striktno uređivani po modelu prvog broja. Pored originalnih pedagoških i književnih radova, časopis je negovao rubriku Školski rad ili Iz nastavne prakse, kao i rubriku za zabavu i razonodu gde su objavlјivane humoreske, šare, aforizmi, zanimlјivosti, pa čak i ukrštene reči. O istinskoj otvorenosti časopisa za sve kvalitetne saradnike svedoče nam brojna imena srednjoškolaca iz Banja Luke, Mostara, Beograda, Kragujevca, Pirota, Aleksinca, Kruševca i drugih većih gradova.
U svim objavlјenim pedagoškim ogledima dominiraju ideje o potrebi narodnog prosvećivanja i ideje tzv. radne i aktivne škole. Literarne priloge, pak, odlikuje naglašena socijalno-rodolјubiva crta i dominacija proze nad poezijom.
Rat je prekinuo izlaženje časopisa, a nakon oslobođenja, posle skoro dvadesetogodišnje pauze, marta 1960, pojavila se nova serija pod nazivom Uzdanica. Po ugledu na raniji časopis, kao izdavač i vlasnik potpisala se Literarna družina Učitelјske škole Svetozarevo. Glavni urednik je bio prof. Miroslav S. Ristić, a članovi uredništva učenici: Nada Tomić, Borivoje Mitić i Slobodan Vasić, svi učenici četvrtog razreda. Redakcija je kasnije menjana i proširivana pa su članovi bili i: Gordana Mijatović, III raz., Brana Vasilјević, IV raz., Ljilјana Petrović, V raz., Dragan Janićijević, IV raz., Verica Stanković, IV raz., Miroslava Nikodić i Mirjana Brklјač iz trećeg i Anica Žitko iz prvog razreda. Naslovnu stranu novog časopisa likovno je oblikovao nastavnik Živomir Cvetković.
Časopis je izlazio dvomesečno, ponekad i tromesečno, u tiražu od 2000 primeraka, a distribuiran je i u Makedoniji i u Sloveniji.
Uredništvo časopisa je pozvalo sve predratne saradnike i učenike svih učitelјskih škola u zemlјi da se jave svojim prilozima. Razume se, u prvom broju objavlјeni su samo radovi domaćina, a već u drugom broju pristigli su i radovi iz desetak učitelјskih škola, a u narednim brojevima i dosta radova iz Hrvatske. Krug saradnika je brzo obnovlјen i proširen, a časopisu su se javlјali i bivši učenici Učitelјske škole, zavičajni pisci i lјubitelјi pisane reči. Od značajnih pisaca koji su svoje radove objavlјivali na staranicama Uzdanice spomenimo Dobricu Erića, Momčila Tešića, Vitomira Markovića, Lasla Blaškovića i Božidara Milidragovića, a od zavičajnih Selimira Milosavlјevića, Dragana Gligorijevića, Stojana Nedelјkovića i dr.
Nova serija časopisa objavlјivala je bez sumnje brojnije i kvalitetnije priloge, ali se u koncepcijskom smislu nije otišlo mnogo dalјe. Časopis je bio bez klasičnih rubrika, predstavlјao je konglomerat učeničkih radova, pesama, proze, prikaza i reportaža i šala iz đačkog života. Literarni prilozi su pod snažnim uticajem u to vreme aktuelnih pisaca Branka Ćopića, Skendera Kulenovića, Desanke Maksimović, Ćosića i Daviča. Prisutne su ratne i poratne teme, teme iz života fabričkih radnika, obnove i izgradnje i rodolјubiva poezija.
Časopis je prestao da izlazi marta 1964. godine.
Posle šest godina, januara 1970, časopis je opet nakratko obnovlјen. Izdavač je bila zajednica nekadašnjih i tadašnjih učenika i nastavnika Učitelјske škole u Svetozarevu. Glavni i odgovorni urednik se nije menjao, a članovi nove redakcije bili su: Radovan Obrenović, Desimir Milosavlјević, Milan Radojević, Mirjana Spasić i Sokol Mitić. U nazivu časopisa vraćena je ranija odrednica „pedagoško-literarni“. Uvedene su i stalne rubrike: Pedagoška teorija i praksa, Stihovi i proza, Prikazi i osvrti, Iz galerija, pozorišta i muzeja i Stranica za decu. Od značajnih savremenih pisaca na stranicama ovog časopisa našli su se: Dobrica Erić, Ismet Rebronja, Živojin Karić, Živorad Đorđević, Slobodan Žikić, Vladeta Vuković, Bora Radosavlјević i drugi.
Svih ovih godina kad Učitelјska uzdanica i Uzdanica nije izlazila, učenici i nastavnici Učitelјske škole, i kasnije Pedagoške akademije, objavlјivali su svoje radove u jagodinskom časopisu Gorocvet.
Danas, kad se obeležava sto godina obrazovanja učitelјa u Jagodini, prilika je da se setimo Učitelјske uzdanice i Uzdanice i bivših đaka i profesora Učitelјske škole i Pedagoške akademije. U ovom prigodnom broju izabranih tekstova iz Učitelјske uzdanice objavlјujemo izabrane radove učenika, bivših učenika, saradnika, kao i izabrane radove Književnog kluba Učitelјskog fakulteta. Ovaj literarni almanah povezaće tako na najlepši način sve bivše učenike, očeve i sinove, dedove i unuke, poznanike i prijatelјe, proslavlјene i zaboravlјene.

Milentije Đorđević

 

Godine 2003, Branko Ilić, tada asistent na Učitelјskom fakultetu u Jagodini, kao novi urednik pokreće novu seriju časopisa. Koncepcija je bila slična kao i do tada. Donosimo uvodni tekst koji je tada otvorio novu seriju i novo doba u kojem će Uzdanica izlaziti bez prekida do danas.

 

UVODNA REČ

Kada su đaci i nastavnici na smiraju jednog veka osnivali „Uzdanicu“, đačku družinu jagodinske Učitelјske škole, mora da su, između ostalog, bili pokrenuti i jedinstvenim izazovom početka novog stoleća. Pored želјe da se redovno okuplјaju, čitaju i slušaju poeziju i prozu, svakako su osećali da Novi vek treba spremno dočekati, da će devetstota, što za koju nedelјu počinje, doneti nove nade i otkriti nove puteve na nacionalnom, profesionalnom, ličnom planu. I radilo se, oni sami to beleže, sa „kipećim“ oduševlјenjem... „Originalni radovi ističu se valјanom sadržinom i dosta lepom obradom, prevodni takođe; a pored svega toga, usmeno raspravlјanje pojedinih pitanja podiže čitavu buru na sastancima...“, čitamo u zapisima iz tog vremena.
I kada trideset devete, a to su sada već drugi đaci i drugi nastavnici ove iste škole, pokreću Učitelјsku uzdanicu, pedagoško-literarni časopis, među novom generacijom prevladava osećanje da se nešto bitno u osnovi društva menja i da te promene treba spremno dočekati, dobro ih promisliti i sebi i drugima razjasniti. Vidimo iz starih brojeva da oni rade potpuno svesni šireg značaja svog poduhvata i časopis, „u kome će se prvenstveno raspravlјati pedagoška pitanja, ali koji će biti dostupan svim produktivnim učenicima“, zamišlјaju kao glasilo učitelјskih škola čitave Jugoslavije. I Uzdanica je to bila...
Prolaze godine i decenije, a kod nove generacije učenika i nastavnika, dok prelistavamo brojeve Časopisa iz šezdesetih i sedamdesetih, prepoznajemo isto prisustvo vere u sopstvene vrednosti i potrebe da se odgovori na pitanja koja novo vreme postavlјa... i osećanje odgovornosti pred generacijama koje dolaze.

Iako je, zapravo, za sve ovo vreme izašlo samo nekoliko desetina brojeva, ideja Uzdanice postoji, čini se, neprekidno, od davne 1899. do danas, svih ovih sto i više godina. Koliko je zaista prošlo od poslednjeg broja Časopisa? Deset..., dvadeset..., više od trideset godina? Koliko je vremena potrebno da stasa nova generacija spremna da prihvati izazov?
Podrazumeva se, naravno, da se i danas nalazimo pred „novim“ vremenom koje iz osnova preispituje sve prethodno ustanovlјeno. Očekujemo promene koje će „doneti nove nade i otkriti nove puteve“, koje će stvari „postaviti na zdravu osnovu“... I evo nas sa istom idejom o časopisu studenata i nastavnika, Uzdanici učitelјa i za učitelјe. Sa onom istom verom da ima razloga zamisliti se nad sopstvenom profesijom, društvom i civilizacijom, da treba raditi na osmišlјavanju svog delovanja i na sopstvenom usavršavanju.
Odlučili smo da oživimo Uzdanicu kako bismo, na njenim stranicama, pružili inspirativnog materijala za razmišlјanje, podsticaja za metodičko usavršavanje, ali i prostora za pokretanje pitanja i sučelјavanje stavova. Pokušaćemo da zadržimo i koncepciju koju smo nasledili, da naš časopis ima u širem smislu pedagošku (a, zapravo, i metodičku, kulturološku i stručno-informativnu) stranu, ali da bude književni časopis, prostor prvog objavlјivanja najkvalitetnijih radova mladih i neafirmisanih pisaca, pre svih studenata.
Jasno je, bez kipućeg oduševlјenja i entuzijazma mladih nastavnika i studenata učitelјskih fakulteta, Uzdanica neće odmaći dalјe od prigodne publikacije povodom značajnih godišnjica, ali i da će, bez prave pomoći sa strane, bez uklјučivanja mnogih zainteresovanih i zabrinutih za prosvetu, obrazovanje i nastavu, ipak biti samo senka ideje njenih osnivača. I onih nekadašnjih i ovih današnjih. Stoga pozivamo na saradnju sve one koji dele osećanje da o našem vremenu, društvu i obrazovanju treba govoriti jasno, otvoreno i odmah; sve one koji prepoznaju poziv koji Vreme iznova upućuje svakoj generaciji.
Započinjemo novu seriju Uzdanice sa nadom u njen dug život, ali posvećeni, pre svega, postavlјanju dobrih osnova za jedan moderan časopis. Ona će krenuti da, iz broja u broj, traži svoj pravi lik, da luta i otkriva istinska pitanja i probleme, ali samo uz pomoć pravih saradnika i iskrenih prijatelјa može da postane ono što je uvek bila i što jedino i treba da bude: odgovor jedne generacije na izazov svog doba.

Za Redakciju
Branko Ilić

 

Posle samo dva objavlјena broja koja su zadržala pedagoško-literarnu koncepciju, Uzdanica se menja i postaje naučni časopis. Novo doba opet je donelo svoje zahteve, te je ulazak u novi vek i novi milenijum obeležen njegovim ulaskom na listu naučnih glasila Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.
Prvi urednik naučne Uzdanice bio je profesor Fakulteta Tiodor Rosić. Od 2017. godine, urednik je profesor Ilijana Čutura.
Nastavlјajući najbolјe iz veoma duge tradicije, časopis se i dalјe odlikuje veoma visokim kvalitetom radova iz oblasti jezika, književnosti i pedagoških nauka, otvorenošću za mlade istraživače i, pre svega, izuzetnom saradnjom sa najeminentnijim istraživačima iz zemlјe i Evrope.

 

***

 

NATIONAL, HISTORICAL, CULTURAL AND SOCIAL SIGNIFICANCE OF THE JOURNAL

Journal Uzdanica is a trademark of the tradition of the Faculty of Education in Jagodina. Founded during the Teachers’ School, it was published at all stages of the development of this institution.

The first issue was published in 1939, and the journal itself originated from the student association Uzdanica, which was founded in 1899. Until 2006, the journal was published intermittently and had the concept of a pedagogical-literary journal. Since then, it has grown into a scientific journal that is registered on the list of scientific journals of the Ministry of Education, Science and Technological Development.

This year (2019), therefore, it is 80 years since the founding of the Journal. Its importance for the preservation of cultural national heritage can best be illustrated by the fact that it was an extremely important and popular literary and pedagogical newsletter for students of teachers and other schools throughout Yugoslavia, with a circulation of almost an incredible 2500 to 4100 copies. In addition to literary works, pedagogical contributions of students were also published. Decades have shown that the editorial policy and selection of works were of an exceptional level, so the students of that time published their first literary works in Uzdanica, who would later enrol in the history of Serbian literature. Some of them are Dobrica Erić, Momčilo Tešić, Milisav Savić, Laslo Blašković.

The national, cultural and social significance of the journal Uzdanica is undisputable, which, in addition to its significance for the history of Serbian literature, is a testimony to the exceptional role of student associations for the cultural life of the environments in which they operated. This is evidenced by the fact that in 2019 the Faculty of Education in Jagodina at the competition of the Ministry of Culture and Information (as the only higher education institution in the country) won a project in the field of discovery, collection, research, documentation, study, evaluation, protection, preservation, presentation, interpretation, use and management of archival material, entitled One hundred and twenty years of the Association Uzdanica – study, preservation and presentation of archival material related to the establishment and operation of the Association.

Since it changed the concept and grew into a scientific journal for language, literature and educational sciences, Uzdanica has been published in a regular rhythm (2 times a year). All volumes were deposited in the Repository of the National Library of Serbia within an adequate deadline. Papers are reviewed. Since the change of concept, the Journal has been on the list of scientific journals of the Ministry of Education, Science and Technological Development (first in the category M53, and since 2010, it has been placed in the category M52). Very soon, in 2008, the Pedagogical Movement of Serbia awarded the journal the “Vasa Pelagić” award as the educational newsletter of the year for top achievements in education.

The first editor (2006–2017) was Dr Tiodor Rosić, full professor, and since 2017 the editor has been Dr Ilijana Čutura, full professor. Some of the issues are thematic and are prepared in cooperation with the most competent guest editors (Dr Miloš Kovačević, Dr Zorana Opačić, Dr Emina Kopas-Vukašinović, Dragan Lakićević).

Two published volumes of the Journal represent co-publishing projects of the Faculty of Education and the Serbian Literary Association and have a very high category. These two volumes (14/2 in 2017) and (12/1 in 2015) represent the most significant writers and their literal works in Serbia today. Number 16/1 in 2019, also as a co-publishing project with the Serbian Literary Cooperative, was dedicated to Grozdana Olujić’s novel Preživeti do sutra [engl. Survive Until Tomorrow]. Volume 9/1 (2012) presents the results of the international development project Education Policy. Volume 15/2 (2018) was also of a thematic character, dedicated to the innovativeness of educational ideas of Sreten Adžić, who 121 years ago founded the Jagodina Teachers’ School, conceiving it as a unique revolutionary educational system.

In 2018, on the occasion of the 120th anniversary of the founding of the Jagodina Teachers’ School and the 15th anniversary of the new series of the Journal, and on the eve of the eightieth anniversary of the Journal, the University Library in Kragujevac and the Faculty of Education in Jagodina published the Bibliography of Uzdanica (2003–2017) as a separate publication.